PREVARE I PREVARANTI

Evo tema za one koji smiju da iznesu sve sto znaju o losim ljudima u nasoj okolini.
Ovu sam temu otvorio jer sam pun raznih podataka koje zelim da vam pokazem.
Pozivam da se i vi izborite za koji dragocjen podatak o raznim prevarantima i manipulatorima koji su medju nama...
Ne zaboravite da je arhiva izvor vaznih informacija i da je treba konsultovati...

Molim instruktore CMAS-a kojih na ovom forumu ima dosta da mi pojasne sta je ova diploma, jesu li se srecali sa istom i dali je to CMAS diploma?

To pitaj Sopas

Pa kako, ja sam vidio da ste vi clanovi SOPAS-a, naucite me kako....

Stavi mislite o ovome, pa CMAS ste instruktori?

Sa pomenutom diplomom mozes roniti samo na jednom mestu na celom svetu, u Veskovom dupetu.

Ma ko bi mogao da izdava fals diplome u CG....
Ovo mora da je greska SOPAS-a jer Blesko i Coce zaboga rade posteno, u sta smo se uvjerili poodavno....
Mora da je Gacevic u semi sa Bokicom pa ga provalili.....

Evo kako profesionalni CMAS instruktor krivotvoreci diplome ne zna ni broj sa svog fals breveta da prepise u fals diplomu...
Katasrofa, ne ona dje se obucavaju CG foke nego ova stvarna....
Ovo je dokaz obrazovanja niceg drugog....
Gospodin puni stranice novina i odusevljava jednako pismene novinare koji nevide dalje od nosa kao i on....
Slike su, brevet sa brojem, pa nakon toga diploma sa pogresnim brojem istog breveta....






Nadam se da u SOPAS-u imaju internet???????
Mozda se i jave, ma da nije ni kod njih nista svjetlije...

A i ti sad... Ko da je bitan taj broj diplome... Koga briga za to kad dobijes diplomu...

Povratak otpisanih, ili dopisanih?????


Pazljivo sam analizirao polemiku sa foruma Akadenije ronjenja i pokusao sebi dati neke odgovore na komentare „Vortexa“. Umjesto odgovora na famozni znak pitanja, ostalo mi je puno toga nejasno.
Uvidom u spisak instruktora Nastavne komisije saveza od 06.09.1986. godine i predlozenih instruktora za prekategorizaciju upitnik pored imena Dragise Koprivice ni do danas nije objasnjeno.Poredjenjem priloga na forumu akademije ronjenja u kojim je bio spisak instruktora i prilozi dnevnih novina Vijesti sam analizirao.
•U tekst dnevnog lista Vijesti u kome gospodin Dragisa Koprivica tvrdi: „Na fakultetu za fizicku kulturu u Zagrebu 1970. godine stekao sam diplomu „instruktora ronjenja u građanstvu“.
•Sada imamo i famoznu diplomu sa fakulteta za fizicku kulturu
Na prvi pogled postaje jasan upitnik pored imena gospodina Dragise Koprivice.
1.UPITNIK: Godina polaganja tecaja 1970. i godina izdavanja diplome 1984?
2.UPITNIK: Uvidom u spisak instruktora predlozenih od strane Nastavne komisije za prekategorizaciju 06.09.1986. godine vidljivo je da se gospodin Dragisa Koprivica vodi kao mladji instruktor ronjenja od 1984. godine. Zasto tek od 1984.?
3.UPITNIK: Zasto ne od 1970. godine kada je postao instruktor u gradjanstvu?
4.UPITNIK: Vidljivo je da na pomenutom spisku instruktora nema ni jedan instruktor koji je polagao instruktorski ispit 1970. godine, pa ni gospodina Koprivice. Nije li ovo za upitnik?
5.UPITNIK: Kako je mogiće da samo jedan covjek 1970. godine na fakultetu u Zagrebu pohadja i zavrsava tecaj za instruktora ronjenja, a diplomu dobija 1984.?
6.UPITNIK: Kako je moguće da na fakultetu u Zagrebu pohađaju tecaj vise kandidata za instruktora ronjenja (na strani 3 pod rednim brojem 28-37), 1984. godine i da diplome dobijaju 1985. godine, a da samo gospodin Koprivica dobije diplomu te 1984. godine i to pod rb.46?
7.UPITNIK: Kako je moguće da je samo gospodin Koprivica dobio diplomu instruktora ronjenja 1984. godine i niko više sa ovog spiska?
8.UPITNIK: Ako je diploma stecena 1970. godine zasto 1984. godine nije izdat DUPLIKAT DIPLOME, nego diploma?
9.UPITNIK: Uslov za pohadjanje instruktorskog tecaja je da kandidat posjeduja diplomu samostalnog ronioca od Saveza organizacija za podvodne djelatnosti SR Hvatske. Gdje je gospodin Koprivica stekao zvanje samostalnog ronioca?
10.UPITNIK: Kog ronilackog kluba je 1970. godine bio clan gospodin Koprivica, i u kom ronilackom klubu je stekao zvanje samostalnog ronioca i predhodne kategorije?

Deset pitanja na koje je tesko, skoro nemoguce dati odgovore. Ko je dopisao samo jedan upitnik ostaje nepoznato.

Evo jedan link da vidite kako preveranti nece da uklone mine sa hercegnovskih plaza, a u Porto Montenegro salju ponude od 600.000eura za navodno deminiranje....
Hostapleraj, ali polako polako....Nije presa ulovila misa....

https://www.youtube.com/watch?v=tazuIfD4bIw

Ma nista nisi skapirao - ove mine nemogu oni sa postojecim sredstvima da izvade - verovatno kran ne dohvata do tako velike daljine, ili nema dovoljno sajle da izvuku sa tih ogromnih dubina? Jedno od ta dva...

Podmorje Mamule deminirano je po svom Evropskim standardima i Standardima operativnih procedura i ostalim svekolikim standardima. Ova brodska mina sto godinama lezi na dnu dubine 40-tak metara u blizini Mamule je najvjerivatije dio cesto pominjane kulturne bastine Crne Gore ili tzv. podvodnog blaga. Deminirali bi oni i nju cuskijama da mozda nije pod zastitom Zavoda za zastitu spomenika kulture. Mozda je i ona arheolosko nalaziste, pa je potrebno pribaviti dozvolu za njeno cuskijanje. Ovdje je potrebna i malo veca cuskoja.

Dam ti ja jos par lokacija koje sam ja nasao... Pa proveri da li su ocistili mine ljubi te brat... )

Da obavezno, odma slikam i okacim

Evo malo vesele prevarantske atmosvere iz Strava centra...

http://elfyourself.jibjab.com/view/Sy1CNJEcvSMqycdG9Ceg

http://elfyourself.jibjab.com/view/cKooJDBpvUujiVo4gV5b

http://elfyourself.jibjab.com/view/MxVQjc0PyBueDYbLJVqD

Svak slicnost sa stvarnim licnostima je nenamjerna i slucajna....

A ima li neki zatvorski bluz

Hahahaha, svaka cast majstore....
Sit sam se ismijao.....
Super fora.....

Urke;

Na ovoj poznatoj ronilackoj lokaciji nalazi se veci broj granata. Mada je sve cisto od neeksplodiranih ubojnih sredstava one jos uvijek „opasno“ prijete kruzerima koj posjecuju Crnu Goru. Nista manje od onih sto su prijetile u plicaku Veriga.
Ne mogu demineri stici sve da ociste. Zauzeti su anforama i dubinama oko 100 m u Bokokotorskom zalivu, raznim pronalazcima. Nemaju vremena od silnih poslova ni proteze da poprave, a kamo li da vade granate, pardon mine.Neki vodeci ili rukovodeci su cak i DALTONISTI, ali otom potom.
Kad se sjetih Urketove sugestije i malo bolje razmislim dodjem do zakljucka da oni u stvari ne mogu da ociste toliko mina i granata koliko ronioci iz Srbije mogu da donesu i postave po moru. To je u stvari glavni problem. Mozda to i nijesu granate, mozda su to amfore samo maskirane. U ostalom sve je to podvodno blago Crne Gore. BALGO NAMA !!!!!

Znate i sami sta znaci imati arhivu.....
Danas sam citajuci nesto naletio na jedan od najmaloumnijih tekstova ikada napisanih, ili izjava ikada datih.....
Pazljivo procitajte pa mozemo da komentarisemo kontradiktornosti.....

Sport - Petak, 10. decembar 2004. godine
NOVA TRASA STAROG ASA
200 hiljada minuta pod morem

Veselin Mijajlović sadašnji direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca i podvodna razminiranja, počeo je da se bavi fudbalom i karateom, a sada ima najveća zvanja u ronjenju i vanredni je profesor na Višoj školi za sportske trenere u Novom Sadu i Beogradu
Žil Vernov junak, čuveni kapetan Nemo, u svojoj još čuvenijoj podmornici „Nautilus”, bar prema romanu, spuštao se na 20.000 milja pod morem. Veselin Mijajlović, sadašnji direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca i podvodna razminiranja, istina, nije išao, niti je mogao ići na takvu dubinu, ali je zato pod vodom proveo više od tri hiljade sati, odnosno preko 200 hiljada minuta.
A, interesantno je da je još kao dječak naučio da pliva, skače i roni na improvizovanom bazenu u selu Bršno kod Nikšića. Sa ostalim drugarima, još kao sedmogodišnji dječak, od kamena i ilovače pravio je brane na rijeci Ponikvici, da bi se stvorilo kakvo-takvo vještačko jezero, a onda bi u njemu uživali plivajući, skačući, pa čak i roneći. To je, ustvari, bila neka vrsta „prototipa” sadašnjih brana koje se prave na Pivi i okolnim rijekama.
-Ja sam u stvari rođen u Danilovgradu 1959. godine, ali još kao dijete došao sam u Nikšić-počinje priču ovaj vjerovatno najpoznatiji instruktor ronjenja u ovom dijelu Evrope. Kao i svi drugi dječaci tog doba, volio sam da igram fudbal, a kada sam krenuo u srednju školu u Nikšiću, zavolio sam borilačke sportove, prije svega, karate. Na taj sport me je naveo Labud Šljukić, sadašnji predsjednik Skuštine opštine Nikšić, jer sam se zajedno s njim pomalo bavio slikarstvom i to uljem na platnu. Trener u karateu bio mi je Petar Mrvaljević, a oni koji me poznaju iz tog doba tvrde da sam bio veoma talentovan za sve vrste sportova, posebno za borilačke.
Prvo ronjenje
Kako to obično biva po završetku srednje škole, Veselin Mijajlović je otišao na dalje školovanje u Split. Bio je postanar kod Boža Miškovića, već prekaljenog ronioca, koji je imao svu neophodnu orpemu za ovaj sport, pa je tako 1981. godine, pod budnim okom svog stanodavca, Veselin Mijajlović, prvi put zaronio u morske dubine u Bačvicama kod Splita.
- Bio je to za mene nezaboravan događaj- objašnjava Mijailović. - Takav podvodni svijet, nijesam vidio čak ni na filmu. Jednostavno sam bio oduševljen tom beskrajnom tišinom i neopisivom ljepotom. I tada sam samom sebi obećao da ću postati vrhunski ronilac. Ali, želje su bile jedno, a obaveze u školi drugo. Ipak, prvi ronilački ispit i prvu zvjezdicu dobio sam kasnije u Herceg-Novom, gdje sam polagao kod Radivoja-Đuke Vukovića, sigurno najboljeg crnogorskog instruktora ronjenja. Od tog trenutka počinje moja ronilačka karijera.
Veselin Mijailović upisuje fakultet na Novosadskom univerzitetu i poslije uspješne odbrane diplomskog rada, postaje čak i vanredni profesor na Višoj Školi za sportske trenere u Novom Sadu i Beogradu. Međutim, on se ne zadovoljava tim zvanjem, već nastavlja ronilaštvo da usavršava u Italiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, a na Univerzitetu u Krenfildu (Engleska) dobija zvanje top menadžer za upravljanje organizacija sa visokim rizikom.
-Poslije toga vraćam se u Crnu Goru i postajem rukovodilac specijalne jedinice pri MUP-u naše republike-objašnjava Mijajlović. - Naime, po prvi put sam osnovao ronilačko-padobransku jedinicu koja je kasnije postala izuzetno popularna, jer je učestvovala u mnogim akcijama spašavanja ljudi i materijalnih dobara, ne sam ona teritoriji Crne Gore, već i šire.
Formiranje novih klubova
S obzirom da je Nikšićanin, u svom rodnom gradu predano radi na afirmaciji ronilaštva, a klub iz Nikšića postaje jedan od najpoznatijih u Crnoj Gori i kao takav dobija nagradu Oslobođenja Nikšića „18. septembar”. Međutim, Mijailović radi i na formiranju novih klubova, naročito na Crnogorskom primorju, da bi odmah potom bio formiran i Ronilački savez Crne Gore. U Podgorici, takođe, formira klub „Akvanaut” koji ubrzo dobija sertifikat od Međunarodne ronilačke organizacije kao jedini klub koji može da školuje ronioce.
Roenje je bilo veoma zapušteno u Crnoj Gori, a nije bilo ni pratećih zakonskih normativa-objašnjava ovaj instruktor ronjenja. U crnogorskom podmorju vladao je pravi haos, jer su mnoge legalne i nelegalne ronilačke grupe, pod raznim izgovorom, odnosile sve što je od koristi sa brojnih potonulih lađa i galija kao i sa poznatih lokaliteta sa amforama. Tamo se moralo stati na kraj, a neophodno je bilo formirati ronilačke klubove i edukovati članove da te eksponate sačuvaju, odnosno da ih predaju nadležnim muzejima i drugim institucijama kulture. Mislim da smo u tome uspjeli, mada ima još mnogo toga da se uradi, kako bi išli u korak sa ostalim evropskim i svjetskim ronilačkim velesilama.
„Duboke noći Montenegra”
Crna Gora je dolaskom Mijajlovića dobila ne samo nove klubove i nove ronioce već i ljude koji izuzetno vole podvodni svijet i foto-safari. Tako, na primjer, u Kotoru je održan filmski festival na temu o podvodnom životu, a naša republika se po prvi put predstavila na međunarodnim festivalima u Francuskoj, gdje je, na primjer, njegov sin Danilo, sada, takođe, instruktor ronjenja, dobio nagradu od žirija publike za film „Duboke noći Montenegra”.
-Ronjenje je izuzetno lijep i atraktivan sport, ali može biti i veoma koristan u ukupnoj turističkoj ponudi jedne zemlje-naglašava Mijailović. Tako, na primjer u Španiji ili Francuskoj svako zaronjavanje se naplaćuje, svaki snimak neke potonule galije donosi novčanu korist, a da ne pričamo koliko je koristi samo od vanpansionske potrošnje ovih sportista koji moraju da koriste usluge čamaca, punjenja boca vazduhom, bri komore i tome slično. Mi imamo možda i najljepše podmorje u ovom dijelu svijeta, ali to još nije iskorišćeno. Zbog toga o podvodnom blagu ne moraju da brinu samo ronioci, već prije svega turistički i drugi radnici, jer od toga mogu imati velike koristi.
Sa sopstvenim snagama
Prije nekoliko godina, po prvi put u svojoj istoriji Crna Gora je imala svoju reprezentaciju na prvenstvu Evrope u brzinskom ronjenju sa perajama koje je održano u Mariboru i tada je osvojila četvrto mjesto u izuzetno jakoj konkurenciji. Isto tako osvojeno je i peto mjesto na svjetskom prvenstvu koje je održano na planini Kobla u Sloveniji.
-Sve to govori da imamo zaista izuzetno spremne mladiće i djevojke za ovu vrstu sporta, a u posljednje vrijeme oni imaju mogućnosti i da se usavršavaju- kaže direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca u Bijeloj. - Mi smo postali veoma interesantna destinacija za ronioce iz čitavog svijeta, a kroz centar u Bijeloj specijalnu obuku već je prošlo na desetine ronilaca iz mnogih evropskih zemalja. Pored sportskog ronjenja tu je i ono drugo, izuzetno važno, a ovih dana ste mogli pročitati u štampi da smo izvukli preko 70 tona zaostalih mina iz drugog svjetskog rata koje su godinama predstavljale opasnost za kupače i sve turiste.
- Veselin Mijailović, je i član Borda direktora profesionalnih instruktora ronjenja u kojoj mjesta ima samo za 12 najistaknutijih ronilaca, a ova asocijacija ima 52 članice. To je samo dokaz više koliko se poštuje ronilački Savez Crne Gore.
-Pokušali smo da izdejstvujemo samostalnost Ronilačkog saveza Crne Gore, ali je odlučio glas iz Srbije da ne budemo primljeni u svjetsku organizaciju-kaže na kraju Mijailović. - Mi ćemo i dalje nastaviti da tražimo tu samostalnost, jer u Srbiji trenutno ima desetak raznih republičkih ronilačkih saveza, ali ne znamo koji je onaj pravi.
Pored sina, ronjenjem se bavi i njegova supruga Ljiljana, tako da se slobodno može reći da familija Mijailović, pola svoga života provodi pod vodom. I to veoma skladno.

Procitao sam ovaj tekst i odlucio sam da se preselim u Crnu Goru. Mozda sretnem Veska i uspem da dobijem autogram od njega. A ako uspem da se rukujem sa njim onda vise necu prati tu ruku.

Dubok pozdrav mr joy

Bogami i da hoces tesko bi oprao taj smrad

AHAHAHAHAHAHA ! ! ! ! !

Brate, pa ona Seherezada i njene price iz 1001 noci su ku..c za ovaj clanak...

Sa ostalim drugarima, još kao sedmogodišnji dječak, od kamena i ilovače pravio je brane na rijeci Ponikvici, da bi se stvorilo kakvo-takvo vještačko jezero, a onda bi u njemu uživali plivajući, skačući, pa čak i roneći. To je, ustvari, bila neka vrsta „prototipa” sadašnjih brana koje se prave na Pivi i okolnim rijekama.

Evo kako je sve pocelo, da nebi ovog Tesle sa rijeke Ponikve sad nebi ni struje bilo.....
Katastrofa, nevjerovatno, nego dragi moj Urke dali ti mozes da se rapitas o ovom gospodinu Miskovicu, koji je stvorio ovog DELTA RONIOCA, ja koliko sam uspio da se raspitam niko ne zna za tog ronilackog giganta, a vjeruju da je na Bacvicama ronjenje bilo zivopisno sobzirom na dubine i konfiguraciju terena....

Samo se vi cerekajte!!! ali g-din Veselin aka "gospodin Nijagara" je rekao istinu, evo dokaza sa ponikva:

foto-ponikve 1↓

foto-ponikve 2↓

foto-ponikve 3↓


A kad već spominjemo i g-dina Belog i tu ima nešto da se priloži !!! ↓